Izbornik Zatvoriti

Povodom izjava predstavnice Agencije za zaštitu životne sredine datih u emisiji „Beogradska hronika“ na prvom programu Radio Televizije Srbije emitovanoj 18.1.2022. godine, Nacionalna ekološka asocijacija saopštava:

Najzad smo imali priliku da čujemo izjavu predstavnice Agencije za zaštitu životne sredine, institucije nadležne za informisanje građana o kvalitetu vazduha u Srbiji.

Umesto informacija o kontinuirarnim prekoračenjima graničnih vrednosti zagađujućih materija u toku 2021. godine, kao i početkom 2022. godine, ponovo smo čuli nemušta objašnjenja o tome da je „čitavog dana“ dobar kvalitet vazduha, informacije o vazdušnom pritisku, pravcu vetra i slično.

Da stvar bude gora, pomoćnica direktora Agencije, već tri i po godine u statusu vršioca dužnosti, saopštila je da je situacija sa kvalitetom vazduha bila lošija davne 2011. godine, pre punih 10 godina. Ne pokušavajući da razumemo zašto je izabrana baš ta godina za ovakvo poređenje podsećamo građane da koncentracije suspendovanih čestice prečnika 2,5 mikrona (PM2.5) 2011. godine nisu uopšte prikazane u relevantnim izveštajima.

Takođe, podsećamo da se prema nedavno objavljenom izveštaju Nacionalne ekološke asocijacije a na osnovu podataka iz 2021. godine, prema podacima sa 20 stanica koje mere PM10 čestice u okviru sistema automatskog monitoringa zabeležena su prekoračenja trajanja visokih koncentracija na 16 (80%). Na svim novouspostavljenim mernim mestima u protekle dve godine (Novi Pazar, Pirot, Smederevo – Radinac i mobilna stanica u Šapcu dok je bila u funkciji) zabeležena su prekoračenja. Na 9 od 20. mernih stanica koje mere koncentracije PM2.5 čestica su zabeležena prekoračenja godišnjih srednjih vrednosti. Na stanicama u Boru zabeležena su višestruka prekoračenja kako satnih tako i dnevnih graničnih vrednosti. Zašto ovo nismo čuli od predstavnika ovlašćene institucije?

Ne treba posebno napominjati da je za deset godina tehnologija napredovala i da su sem novih generacija analizatora danas i samim građanima dostupne „kućne“ verzije analizatora kojih u Republici Srbiji u ovom trenutku ima više od tri stotine i koje pokazuju više nego alarmantno stanje u mnogim gradovima gde Agencija za zaštitu životne sredine uopšte ne vrši monitoring. Posebno u 18 gradova sa preko 50 hiljada stanovnika u kojima nema državnog monitoringa u realnom vremenu.

Da li uopšte možemo očekivati bilo kakvo poboljšanje stanja kvaliteta vazduha kada lica na položaju, zadužena da informišu građane, nisu u stanju da istim građanima saopšte više nego očiglednu istinu?

Kvalitet vazduha u Republici Srbiji je LOŠ.